Serbian Cryptolects
Ei iztri cuénmeno mi sifearfe, uner re dearfĭl, tăressi efsi rideufet di uife fardé, cualcu i ti efuvetei di Zinfua orcre di ceailnjer iza detri eo tefa, are fudi zier riveroiza rat ăcančsi anriztrinežcisi i ce ulridea efaic mi iel sodede icilmesere re earet in nje la itdesussi si fiza ro itdifizore astve tasanrišde ce aiĉ i aer a si izceage:
Treba zatim objasniti uzajamnu razumljivost dijalekata različitih jezika, obično omeđenih državnim granicama, kakvi su susedni govori s jedne i druge strane srbijansko-bugarske granice.
Curidicainil căit, mi lerdeüežcia la verode rat dualzcu li efsi faveic i ăcančsi rideufeuli are, antafardisea căit i žo dużietiĉ, uiunt cial uife fardé. Tate, mi si ditcaflefe fit deüežcia co in ce cărcă cucúd la efsi di dĭliču re dĭliči di tea ulridé. Re ifšeait, ce riažie sizde ulridea co dĭliču iz uino i ti feriful fitdeüežcisi cąditecault. Ratnjé?
Žu ititucsi a tea cucteizat dualzvet dicăru nje si tesond desel nje, dericăi el dĭliču, mi sifearfed seri že, daj nje azai deseaz, tecu ei izai cuc teizatel dĭličveult, eitesond si cuc teizat (di efăitt) i uife fardé, njeicid rat tazarier no unci antsi in e nje ti dĭličci di tea ulridea no žin ăitledeufulei seri že:
Stoga je u dijalektološkoj literaturi XX st. ovaj rad ocijenjen kao zastario, nepotpun i prilično nepouzdan (Brozović 1956:217); i samo iznošenje materijala “propraćeno je ponekad ambicioznim, ali zbunjenim i dobrim delom netačnim opservacijama” (Ivić 1985:149).
Tako, npr., autor misli da sarajevski govor čini prijelaz “od ikavštine na jekavštinu”, da “sarajevski dijalekt ima čakavskoga akcenta”, ili da akcent tipa sinovima preteže osobito u onih “koji ne umiju dobro hrvatski” (Šurmin 1895:186-187, 196, 201).
Tate uner eijafre, ei li lénmeno fardea zita la seintin fidei casesi di dualzci coloe căit aunai ledeufulei ceaisi efăitei la seintin uifelešalru iel iltefacu niti. Tafecat, etrid cuc teizatel ceaia ulridea no tudi difizunla in dĭličut:
Srpski jezik je jedan od južnoslovenskih jezika kojim govore Srbi u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te u manjim enklavama u Rumuniji, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji i Albaniji.
Iz feričere cuicfea inarier si cuc ferareto alúloa di e dĭliči di ulrideai ditfiseaz, uner re orcúd zifarĭcei rat li tsuaitrĭ fecainilaz, daj ceăulei la efad etad tisožie i eiferoizat ta uino daj izre aru di si tsuaitste zinfi-fúsdede.
Megleno-Romani, Aromani, Dalmatsi: ve Semnau tugeakd eff ve Fgeknal
Atanasov, P. 1984. Meglenoromâna. Tratat de dialectologie româneasca˘, Valeriu Rusu (ed.), 476-550. Craiova: Scrisul Românesc.
Atanasov, P. 1990. Le mégléno-roumain de nos jours. (Balkan-Archiv Neue Folge — Beiheft 8). Hamburg: Buske.
Babić, S. (Hg.). 1991. Deklaracija o hrvatskome jeziku. S prilozima i Deset teza. Zagreb.
Benešić, J. 1937. Gramatyka jezyka chorwatskiego czyli serbskiego. Warszawa.
Capidan, Th. 1943. Les Macédo-Roumains: Ethnographie, histoire, langue. Bucharest.
Du Nay, André 1977. The Early History of the Rumanian Language. Lake Bluff, IL: Jupiter Press.
Fine, John . 1984. The Early Medieval Balkans. Ann Arbor: University of Michigan.
Fine, John . 1987. The Late Medieval Balkans. Ann Arbor: University of Michigan.
FL-180710, 2010. Račiv Dialects
Friedman, Victor A.. 1996a.The Turkish Lexical Element in the Languages of the Republic of Macedonia from the Ottoman Period to Independence. Zeitschrift für Balkanologie,32,2.133-150.
Hamp, Eric P. 1982. The Oldest Albanian Syntagma. Balkansko ezikoznanie 25.77-79.
Kazazis, Kostas. 1996. Some Recent Greek Views on Arumanian, The Bulletin of the Society Farsharotjul, 10,2.9-17.
Markovik, Marjan. 2000. “Govorot na Aromancite Farsheroti od ohridsko-strushkiot region (vo balkanski kontekst).” Ph.D. dissertation, Sts. Cyril and Methodius University of Skopje.
Polomé, E.C. 1982. Balkan Languages (Illyrian, Thracian, Daco-Moesian). The Cambridge Ancient History, 2nd ed., Vol. 3, Pt. 1, 866-88. Cambridge: Cambridge University.
Rissanti, J., 2009. Traces of Dalmatian language in the Račiv dialects. Iskänyar Press. FL.
Saramandu, Nicolae. 1971. Sur l’Aroumain parlé en Dobroudja. Actele celui de al XII-lea congres internat¸ional de lingvistica si filologie romanica II, A. Rosetti (chief ed.), 1353-57. Buchartest: Romanian Academy of Sciences.
Tičić, A. Rječnik govora mjesta Povljane na otoku Pagu, Zadar, 2004.
Wace, A.J.B. & M.S. Thompson. 1913. The Nomads of the Balkans. New York: Dutton.
Weigand, Gustav. 1892. Vlacho-Meglen. Leipzig: Barth.
Wessler, K. 2009. Megleno-Romani versus Megleno-Romanian: those strange Račiv dialects. Iskänyar Press. FL.
Wilde, Beate. 1983. Meglenorumänischer Sprachatlas. Hamburg: Buske.
Račiv Dialects
Josip Lisac, Hrvatska Dijalektologija, Vol 2., čakavsko narječje
Boris Neusius, Sprache und Sprachbewusstsein in Kroatien. Empirische Untersuchungen zum heutigen Kroatischen in Zagreb.
Anić, Vladimir, Silić, Josip. Pravopis hrvatskoga jezika. Zagreb Zagreb 2001. In: Südosteuropa 61/62, 2002/2003, S. 677-679
Babić, S. (Hg.). 1991. Deklaracija o hrvatskome jeziku. S prilozima i Deset teza. Zagreb.
Benešić, J. 1937. Gramatyka jezyka chorwatskiego czyli serbskiego. Warszawa
Budak, M. 1938. Ognjište. Roman iz ličkoga seljačkog života. Zagreb.
Chambers, J. K. 1998. TV Makes People Sound the Same. In: Bauer, L., Trudgill, P. (Hg.). Language Myths. London. 123-131.
Guberina, P., Krstić, K. 1977 [1940]). Razlike izmeñu hrvatskoga i srpskoga književnog jezika. Zagreb.
Moguš, M. (Hg.) 1999. Hrvatski čestotni rječnik. Zagreb.
Tafra, B. 2003. Preispitivanje hrvatske jezične norme. In: Jezik 50, 2, 48-57.
Tičić, A. Rječnik govora mjesta Povljane na otoku Pagu, Zadar, 2004.
Vidović, R., "Koine pomorskoga anemonijskoga nazivlja (s posebnim osvrtom na splitsko područje)", ČR, 20, 1 992, 1 , 53- 75.
