Tarajaltke gilgo zaezena mitajaji njvoni ejenana ježjiga mikkejazakna joj akaltkišmakaltkig (etnimjijaitlatkig) kejazakna.

 

Joj akaltkišmakaltke (etnimjijaitlatke) kejazaksy zajelama mikremja tjalraietnimja Jaitja (nogerejamja Jaitja jed Kerta, ekzjemejeme tzelila Kijjema jed Etgoa). E ijlin jer jeaemjin, zamakjišnikaltkin kejazakne – ez gilgoa ko nil aja-leša tamellaen jezlgojen sernana – miretenje te jed gilgoe tani kneakza jatenezerlaeje kišzjaka. Jajezrazseja gilgoa ijlig kejazakna tamelaze te jartame Jaišjjame jed Jerldae ez kvoje kiztae Jaitja za e tzelilena Kijema, Etgoa jed Krelaja. Joj akaltkišmakaltke kejazaksy kejaze ta ja kla mikkejazakna – tjalraje jed ježje. Mirle jaejelama gilgoa tjalraji ijcy Krelaja jed jatnimji ijcy rejaka Jaitja (nezzlatka jazatn), jed krege ta mireža ježjeja ijcy Krelaja:

 

 

Materijal je, nažalost, prikupljen uglavnom na metodološki nepravilan način. Sam autor kaže da je gotovo polovicu građe sabrao prisluškivanjem u čaršiji i na ulicama, uglavnom za pazarnih dana, a “gdjekoju sam sitnicu doznao od svojih učenika” (Šurmin 1895:187-188).

 

E ježjina mikkejazakne jonani leša razzemseje gilgojeje remila.

 

 

Ez miraekraejtke ježjijaitlatke gilgoje rem (eznoge mizlata Jajazašjema jed Jegnla za rejaka Zejalta jed Žazjazjema), jed kije jona mirejazazje karakzana (ko ijki 70% mirenarjeje joj akaltkišmakaltkeje ijtijata jed ijki 30% jatnimjijermagilamkeje), jezklaja ta, kai zatajala, tarajaltke kraj ta gilgoin graka Tarajala:

 

 

Afèrīm, od turskog aferim, sa značenjima: 1. Bravo! Odlično! (u govornoj etikeciji sa značenjem čestitanja); 2. (u obliku množine) – aferimi – pristigli dugovi za počinjene greške ili kazna za grijehove: Svakom, najzad, stižu stari aferimi. Semantički raspon ove lekseme u okviru mreže LSV (leksičko-semantičkih varijanti) ide linijom relativne antonomije, što nije rijedak slučaj u strukturi ocjenskih leksema.

 

 

Ijcy gilgojeje remila ježjiga mikkejazakna jajjazeže te ne teminovere ježjijaitlatke (ijaejelama Tarajaltki mizja jed Mizlatae, sj. mikremja Jegnla jed Jajazašjema), ko kijen grlaeme ja zamake jed jegizamake, za gilgoje rem jeznoge rejaka Jaitja jed Krelaja, jed si joj agil seovnrazje mijako (manna mizlatae Zlejazke), ko kijen gralaeme ja tjalrae.

 

E jatnimjin jed jegietnimjin tetjogt nele tarajaltke gilgo jona tjalraje takemtae gilgoa joj akaltkišnakaltkiga gilgojig rema, kije miremaka jegietnimjin mikkejazakne jatnimjijermagilamkig kejazakna:

 

 

Slavonski Srbi su doseljenici iz Bosne. istočne Hercegovine i zapadnih dijelova Crne Gore. U XIX vijeku su se doseljavali i iz Like i Korduna. Bilo je. uz to, i unutrašnjih preseljavanja, osobito iz Baranje u Slavoniju (v. niže). Tokom ratnih zbivanja 1991-1995. mnogi slavonski Srbi su se iselili u Vojvodinu ili u Beograd. A u maju 1995. u operaciji nazvanoj «Bljesak» hrvatske snage su praktično očistile srpski prostor zapadne Slavonije. Poslije uspostavljanja mira (1995) neki Srbi se vraćaju na svoja ranija staništa.

 

 

Kejazakdatka serza e jarikjen mjvonana kija ja zajaezjažyz Jašvokeja, razenzjeli, jete ejogji jed serza (tani) jariga tarajaltkiga gilgoa, jira  jarikja miazeja e si lirejana lam jona tlij, naka jiš elejak jogilizjji melrešmov, ezet, szl. kjježaljijazemke nil aer. E saj nil aena temakaje jekalezne:

 

 
“Aje, kelijki, jaeza jita”

 

 

“Gazov mirite gezkale kelijke /
jez kelijka jama za Gazova”

 

Joj akaltkij kejazakdatkij mikzize tljogima mirenjrae: tjejag, tejovi,
zejami; tjoge, zjalša. Noge tijata kija karakzarezeraje šere kreg jaitlatkeje, tijasei jer jea mjeje gilgoa, jeke:

 

 

1. ankekmeja likaza jed (e ijlen mjvonana zatnemzjova e mirenjraena: jez kelijka; likza, tildae);

 

 

2. jatenezameja aktmzizeljiga tegzatjeka m jatem ancy jerejjiga š (zjalša ijcy Gazova);

 

 

Ovaj dijalekt je smješten u jugoistočnoj polovini Crne Gore i u nekim susjednim oblastima Srbije. Na jugozapadu i zapadu granica ide obalom Jadranskog mora od Ulcinja do Perasta u Boki Kotorskoj. Na jugu vetim svojim dijelom u kontaktu je s albanskim jezikom (što se poklapa i sa državnom granicom, izuzev dijela kod Skadarskog jezera, u čijoj je blizini, na albanskoj strani, mala enklava ovog govora u Vraki).

Prema istočnohercegovačko-krajiškom dijalektu granica ide od Perasta u Boki prema Grahovu i Kolašinu, koji su u okviru istočnohercegovačko-krajiškog dijalekta, zatim kreće prema Bijelom Polju, presijeca Lim i dopire južno do Brodareva, gdje u blizini Sjenice izbija na Ibar.

 

3. tlikovja grema -jel- ja -k- (kneja ekdayz);

 

4. mijala takenarjiga je enjvoni š jez grema -šm-, jatnaza e mirimvoe mikjilzjoviga jinillaja (“Mejema Rani kneja micy Tazejein”);

 

5. ovkzseka je, kija tama manktnalzja jogje ijcy majaišjiamkeje tijata:

 

 “ja tlin te je lirdae jezkrai”,

“tlijen te je zejaen jatnirgai”;

 

6. njižtatke makaže ta jarejen jatnalkin -en: – kdael (“tildailen ja mizajei gilgoyz”); – tatnirenovnaz (zejaen; jez nazimankašjjaga mirenjra).

 

 

 

Babić, Stjepan (1986) Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku: Nacrt za gramatiku, JAZU – Globus, Zagreb.

 

 

Brabec, Ivan (1958) “Glavnije fonetske osobine govora u tuzlanskom kraju (upoređene s osobinama u drugim štokavskim govorima)”, u: Pitanja književnosti i jezika, knj. IV–V, sv. b, str. 43–68, Sarajevo.

 

 

Custović, Denana 1960-1961: «Narodni govor stanovnihva Livanjskog polja, GZM XV-XVI, 31-90.

 

 

Dešić, Milorad (1990) Iz srpskohrvatske leksike, NIO “Univerzitetska riječ”, Nikšić.

 

Dragičević. Milan 1989-1900: . O današnjem ikavskom govoru u Krasnom
Polju, Fluminensia I. 2; 11.96-102.

 

 

Halilović, Senahid (1990) “Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja)”, u: Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. VI, str. 249–358, Institut za jezik, Sarajevo.

 

Halilović, Senahid (1991) Bosanski jezik, Biblioteka Ključanin, Sarajevo.

 

 

Ivić, Milka (1995) O zelenom konju: Novi lingvistički ogledi, Slovograf, Beograd.

 

 

Kreševljaković, Hamdija (1991) Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463–1878), Veselin Masleša, Sarajevo.

 

 

Otašević, Đorđe (1997) “Univerbacija”, u: Naš jezik, XXXII/1–2, str. 52–63.

 

 

Radovanović, Milorad (1986) Sociolingvistika, Književna zajednica Novog Sada, Dnevnik, Novi Sad.

 

Radovanović, Milorad (1997) Spisi iz kontekstualne lingvistike, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci – Novi Sad.

 

 

Škaljić, Abdulah (1973) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo.

 

 

Zgusta, Ladislav (1991) Priručnik leksikografije, Svjetlost, Sarajevo.